„Znam kako je kada vas ponižavaju, vrijeme je da više ne bude ćutanja“: Slavna rukometašica otkrila da je bila žrtva vršnjačkog nasilja na rasnoj osnovi

Rukometašica Elizabet Omoregi (29), igračica Ferencvaroša i slovenačka reprezentativka, objavila je snažnu poruku protiv rasizma i diskriminacije.

Povod je bilo ubistvo 15-godišnjeg Džavitsa Frimponga iz Gane.

Džavits, 15-godišnji tinejdžer iz Gane, ubijen je u četvrtak u njujorškom Bronksu.

Sa teškom ranom u predjelu stomaka prebačen je u bolnicu, gdje su ljekari mogli samo da konstatuju smrt. Policija je otvorila istragu, ali za sada niko nije uhapšen. Istraga je u toku.

Snimci nadzornih kamera iz tog područja prikazuju Džavitsa kako očajnički trči ulicom, dok ga nekoliko osoba, potpuno obučenih u crno i sa prekrivenim licima, juri.

Otac ubijenog dječaka, potpuno slomljen, govorio je za lokalne medije.

Tvrdi da je njegov bio žrtva vršnjačkog nasilja u školi. Nedavno je, kako navodi, direktor škole privremeno udaljio dvojicu mladića koji su ga zadirkivali.

Njegova smrt potresla je slavnu rukometašicu, koja se obratila na Instagramu. Omoregi je otkrila da je i sama kao dijete bila žrtva rasizma u školi.

Rođena u Atini, od oca Nigerijca i majke Bugarke, djetinjstvo je provela u Bugarskoj.

„Znam taj strah. Bila sam jedino crno dijete u školi i znam kako je kada vas odbacuju, izoluju, ponižavaju i čine da se osjećate kao da tu ne pripadate.

Sjećam se da sam morala da bježim da bih spasila život, da sam se stalno osjećala inferiorno u odnosu na drugu djecu, kao da ne vrijedim ništa. Psihološka trauma bila je razorna, a takva sjećanja jednostavno ne nestanu s vremenom.

Ljudi moraju da shvate da maltretiranje NIJE samo dječja drama. To NIJE nešto sa čim bi djeca trebalo da nauče da žive. Ono može da uništi čovjekovo samopouzdanje, slomi njegov duh, ugrozi mentalno zdravlje i ostavi ožiljke koji traju cijeli život.

Zamislite kako je biti dijete koje se plaši da ode u školu. Zamislite kako je probuditi se svakog jutra znajući da morate da se suočite sa onima zbog kojih se osjećate bezvrijedno.

Nijedno dijete nikada ne bi trebalo da prolazi kroz to. Nijedno dijete ne bi trebalo da se bori za prihvatanje, moli da bude uključeno ili pati u tišini.

Moramo prestati da okrećemo glavu. Moramo prestati da umanjujemo značaj ovakvih stvari, da tražimo izgovore i početi da ih shvatamo ozbiljno.

Roditelji, škole, nastavnici i društvo u cjelini imaju odgovornost da prepoznaju znakove, reaguju i zaštite djecu prije nego što bude prekasno.

Neka Džavitsova priča bude poziv na buđenje za sve nas. Neka otvori ljudima oči, podigne svijest i konačno učini da maltretiranje počnemo da tretiramo sa ozbiljnošću koju zaslužuje.

Neka nas njegova priča podsjeti da iza svakog djeteta koje pati stoje život, budućnost i ljudsko biće koje zaslužuje da se osjeća sigurno, voljeno i prihvaćeno.

Nema više ćutanja. Nema više okretanja glave. Nema više izgubljenih nevinih života. Počivaj u miru, Džavits“, napisala je Omoregi.

Zvanični podaci američkih nadležnih institucija za 2024. godinu, koje je objavio Džon Hopkins univerzitet, pokazuju da je u SAD od posljedica vatrenog oružja stradalo 2.214 djece i adolescenata uzrasta od jedne do 17 godina.