Velška ragbistkinja Džordžija Evans našla se na meti uvreda jer na utakmice dolazi sa ružičastim mašnama u kosi i šminkom.
Neki su joj poručivali da se bavi izgledom umjesto ragbijem, drugi su njen stil nazivali djetinjastim.
Njen odgovor je otvorio pitanje zašto se sportistkinje i dalje procjenjuju po izgledu, a ne samo po onome što rade na terenu.
Ona godinama igra ragbi sa mašnama u kosi. To je njen prepoznatljiv detalj, dio ličnosti i rituala pred utakmicu. Nije ga mijenjala ni kada je postala reprezentativka Velsa, ni kada je zaigrala na Svjetskom prvenstvu. Ipak, upravo su te mašne, uz šminku koju nosi na utakmicama, postale razlog za uvrede.
Tokom Svjetskog prvenstva za ragbistkinje, održanog u Engleskoj 2025. godine, fotografija Evans uoči jedne od utakmica reprezentacije proširila se društvenim mrežama. Umjesto komentara o njenoj igri, fizičkoj spremnosti ili ulozi u timu, uslijedile su opaske o izgledu.
Nazivali su je smiješnom i djetinjastom, a bilo je i onih koji su sugerisali da bi trebalo manje pažnje da posvećuje frizuri, a više ragbiju.
Evans je u razgovoru za Sky Sports objasnila da je prvo pokušala da ne obraća pažnju na komentare. Međutim, problem je postao veći kada su ih vidjeli njena porodica i saigračice. Njene sestre su se danima raspravljale sa ljudima na društvenim mrežama, a pojedini komentari otišli su toliko daleko da su izgled reprezentativke i njenu porodicu povezivali čak i sa rezultatima ekipe.
„Mašne nosim godinama. Nosila sam ih još od prve utakmice za reprezentaciju i nikada nisu imale nikakve veze sa mojom sposobnošću da igram ragbi. Bilo mi je veoma čudno što se neko toliko bavi tim detaljem“, ispričala je Evans.
Odlučila je da odgovori. Dugo je sastavljala poruku, prepravljala je i razmišljala da li uopšte treba da se upušta u raspravu. Na kraju je objavila tekst.
„Ova igra treba da ima prostora za svakog dječaka i djevojčicu, bez obzira na frizuru, oblik tijela ili način na koji žele da izgledaju na terenu i van njega. Ragbistkinja se više ne definiše svojim polom ili izgledom. Kažu da to nije ragbi izgled, da je djetinjasto. Ali za djevojčice koje nas gledaju važno je da razumiju da ne moraju da se odriču sebe da bi se uklopile u nečije stereotipe“, napisala je i dodala rečenicu koja je postala simbol cijele priče:
„U starinskom, muškom sportu ja donosim malo Barbike na zabavu.“
I poručila da ne namjerava da mijenja svoj izgled.
Kada ni ženstvenost nije dozvoljena
U ragbiju, sportu koji je istorijski i kulturološki snažno vezan za muškarce, Evans je željela da pokaže da snaga i ženstvenost nijesu suprotnosti.
Na terenu može da bude fizički snažna, agresivna u duelu i beskompromisna u borbi za loptu, a da istovremeno nosi šminku, uređuje nokte i bira mašne u kosi.
Upravo joj je takav način izražavanja važan.
„To što izgledam na određeni način nema nikakve veze sa mojim sposobnostima. Ljudi imaju pravo da kritikuju ono što radim na terenu, to je dio sporta. Ali moj izgled, odjeća i način na koji odlučujem da se predstavim ne govore ništa o tome koliko dobro igram“, kazala je za Sky Sports.
U drugom intervjuu, za magazin Dazed, Evans je objasnila da je ženstvenost u ragbiju ponekad i dalje razlog zbog kojeg je drugi ne shvataju dovoljno ozbiljno.
„Uvijek je izazov da te shvate ozbiljno kao ragbistkinju koja izgleda ženstveno. Nadam se da će se to vremenom promijeniti. Niko ne pripada samo jednoj kategoriji.“
Ono što je posebno zanimljivo jeste da se pritisak ne zaustavlja na ženama koje, poput Evans, žele da zadrže izrazito ženstven stil. Njena partnerka Hana Boterman, engleska reprezentativka i jedna od najpoznatijih ragbistkinja, suočava se sa suprotnim komentarima – zbog kratke kose, građe i izgleda koji dio publike smatra nedovoljno ženstvenim.
Boterman je u istom razgovoru za Dazed govorila o komentarima da ne izgleda kao žena i o tome kako je ljudi na društvenim mrežama ponekad pogrešno identifikuju.
„Uvijek će se naći neko ko će nešto da kaže – zato što si previše ženstvena ili zato što si previše muževna“, poručila je.
Njih dvije, dakle, predstavljaju gotovo dvije suprotne strane istog problema. Jedna dobija uvrede jer je previše ženstvena za ragbi, druga zato što ne odgovara nečijoj predstavi o tome kako žena treba da izgleda.
Ružičaste mašne postale simbol solidarnosti
Reakcija na objavu Evans bila je iznenađujuća čak i za nju. Podrška je stizala iz različitih djelova svijeta, a na narednoj utakmici Velsa protiv Fidžija hiljade navijača, među njima djevojčice, žene i muškarci, pojavili su se sa ružičastim mašnama u kosi.
Saigračice su javno stale uz nju. Ragbi savez Velsa podržao je njenu poruku, a mašne su od detalja koji je bio predmet ismijavanja postale simbol solidarnosti.
„Kada sam izašla iz autobusa i vidjela koliko ljudi nosi mašne, bila sam potpuno preplavljena emocijama. Nisam očekivala takvu reakciju“, ispričala je kasnije.
Ipak, za nju je bilo važno da se ne izgubi suština. Nije se radilo samo o tome da li će neko nositi mašnu na utakmici, već o pravu sportistkinje da sama odluči kako će izgledati.
„Nije trebalo da se sve ovo dogodi. Mi smo tu da radimo svoj posao. Možete da kritikujete moj ragbi koliko god želite, ali komentarisanje nečijeg izgleda prelazi granicu, posebno kada znamo koliko žene ulažu da bi ovaj sport postao veći“, rekla je Evans.
Problem mnogo veći od jedne ragbistkinje
Slučaj Džordžije Evans nije izolovan. Sportistkinje se suočavaju sa pritiskom da budu dovoljno snažne, ali ne i previše mišićave; ženstvene, ali ne i previše sređene; samouvjerene, ali ne i previše glasne. Kada ne odgovaraju nečijim očekivanjima, njihovi rezultati često padaju u drugi plan.
Upravo je to tema dokumentarca Sky Sportsa – Beyond the Noise, objavljenog u novembru 2026. godine. Kroz iskustva sportistkinja, film se bavi onlajn nasiljem, uhođenjem i prijetnjama smrću, pokazujući da pritisak kojem su izložene nije uvijek samo neprijatna kritika na društvenim mrežama.
Istraživanje organizacije Women in Sport, predstavljeno početkom 2026. godine, donosi još jedan razlog za zabrinutost. Udio djevojčica koje sanjaju da postanu profesionalne sportistkinje pao je sa 38 odsto u 2024. na svega 23 odsto u 2025. godini. Među dječacima taj procenat iznosi 53 odsto.
Istraživanje ukazuje na to da se djevojčice često ne osjećaju kao da pripadaju sportu, da ih brine izgled tijela i da se plaše procjenjivanja i osude. To je problem koji počinje mnogo prije nego što neka od njih dobije priliku da nastupi na velikom takmičenju.
Bivša teniserka Marion Bartoli, šampionka Vimbldona iz 2013. godine, u razgovoru za Sky Sports upozorila je da konstantno procjenjivanje izgleda može ozbiljno uticati na samopouzdanje mladih sportistkinja. I sama je nakon najveće pobjede u karijeri doživjela da se u javnosti više govori o njenom izgledu nego o istorijskom rezultatu.
„Zabrinuta sam za narednu generaciju. Ako se ovakav pritisak nastavi, nijesam sigurna da će djevojčice moći da izdrže toliku količinu komentara i stalnog osuđivanja“, poručila je Bartoli.
Džordžija Evans danas želi da djevojčice koje je gledaju razumiju da ne moraju da biraju između sporta i sopstvenog identiteta.
„Svi imaju pravo da izgledaju i budu ono što jesu. Najbolja stvar kod ragbija je što u njemu ima mjesta za svakoga“, kazala je.
Njene ružičaste mašne nijesu promijenile način na koji igra ragbi. Nijesu je učinile manje snažnom, manje ozbiljnom ili manje posvećenom. Ali su pokazale koliko se pažnja javnosti, čak i kada je riječ o vrhunskim sportistkinjama, lako pomjeri sa njihovog rada na njihov izgled.
Ovo morate vidjeti
