U ovom sportu, ili disciplini, postoji rodna neravnopravnost.
“Ironman” – najzahtjevnija disciplina u triatlonu, u kojoj se ne takmiče samo muškarci, što bi se moglo zaključiti iz naziva.
Ne postoji, ipak, “Ironwoman”, iako je mnogo “žena od čelika”.
Jedna od njih je Žana Pavićević, prva Crnogorka koja je savladala jedno od najvećih sportskih iskušenja i dostignuća – u oktobru 2018. u Barseloni plivala je 3,8 kilometara, vozila bicikl 180 kilometara, pa istrčala maratonsku stazu od 42 kilometra i 195 metara.
Samo tri godine ranije počela je da se bavi ovim sportom, uz potpunu improvizaciju…
“Moja prva trka je bila sprint triatlon na Plavnici. Tu trku sam odradila sa pozajmljenim biciklom koje sam odvozila par puta prije toga – naravno da mi nije odgovarala veličina, bilo je broj ili dva veće od onog koje je meni trebalo, kacigu sam dobila noć prije trke, plivala sam neki svoj stil, koji nije bio ni nalik nijednom poznatom stilu – u suštini samo da se preživi tih 750 metara. Ali, osjećaj sa te trke je nešto što i danas pamtim i čega se uvijek rado sjećam”, kaže Žana za “Sportfem”.
Lijepe stvari, pa i velike ljubavi, dogode se, najčešće, slučajno…
“Moram da priznam da sam veoma malo znala o triatlonu prije nego što sam počela da se bavim njim, čak nijesam ni znala da su kod nas tada postojali triatlon klubovi. I kada mi je drug pomenuo triatlon na Plavnici, moj prvi odgovor je bio – ‘nema šanse da ja to odradim’. Djelovalo mi je nemoguće da spojim sve tri discipline jednu za drugom, pogotovo plivanje (“koje mi je i danas najslabija karika”, priznaje). Odlučila sam, međutim, da se prijavim, da pokušam i već poslije prve trke sm se zaljubila u triatlon”.
Triatlon, kaže, opčinjava iz više razloga.
“Dinamičnost, čitava atmosfera tog dana na trci, pozitivnost triatlonaca koji cijelo vrijeme bodre jedni druge – sve me je to očaralo i odmah je bilo pitanje kad je sljedeća trka. Priključila sam se Triatlon klubu Podgorica i već nakon nepunih mjesec odradila narednu trku”.
I tako je sve počelo, već te sezone je odradila nekoliko sprint triatlona na primorju, a narednu otvorila tamo gdje je sve počelo – na Plavnici – olimpijskim triatlonom, koji podrazumijeva 1,5 kilometara plivanja, 40 kilometara biciklizma i 10 kilometara trčanja. Nakon toga su se nizali sprint triatlon, akvatlon, duatlon, kako kod nas tako i u okruženju.
Prvo “Ironman” iskustvo je doživjela 2017. godine.
“Te godine dok smo pratili našeg najboljeg triatlonca Dušana Miloševića na jednom od njegovih ‘Ironman’ takmičenja, pomislila sam kako je završiti takvu trku nevjerovatan i nedostižan poduhvat. Dio ekipe iz kluba je, međutim, uveliko pričao o pripremama i odlasku na ‘Ironman’ sljedeće godine. Slušajući njihovu priču i Dušanove utiske sa trke na jednom od klupskih sastanaka, poželjela sam da se prijavim. Bilo je tu u prvom momentu i skeptičnih pogleda, ali su vidjeli da imam želju i podržali su me u namjeri”, sjeća se Žana.
Budući da ciklus priprema za “Ironman” traje dugo, kaže da je skoro cijela 2018. godina bila podređena pripremama, u sklopu kojih je i odradila prvi ‘Half Ironman” – 1,9 km plivanja, 90 km biciklizma i 21 km trčanja, da bi u oktobru 2018. ispunila san svih triatlonaca i triatlonki, završila “Ironman” trku u Barseloni.
“Te daljine, te brojke stvarno djeluju nevjerovatno i meni su, do tog momenta, djelovale nedostižno”, priznaje.
Prvi “Ironman” je savladala za 12 sati i deset minuta, a drugi, u septembru ove godine, na takmičenju u italijanskoj Ćerviji, za 11 sati i 41 minut…
“Svakako da bih izdvojila rezultate sa dva završena ‘Ironman’ takmičenja, ali odradila sam sve discipline – počev od sprint triatlona. Svaki rezultat i svaka završena trka ima svoju draž i uvijek asocira na lijepe momente, kako sa same trke, tako i sa druženja prije i nakon nje. Ali, među trkama koje su mi posebno drage su, naravno, prvi triatlon na Plavnici, zatim akvatlon u Dubrovniku, pa sprint triatlon u Perastu u toku kojih je bio nevjerovatan pljusak skoro sve vrijeme…”.
Triatlon je, kao i svaki sport, takmičenje, a kao i svaki indvidualni sport ima i tu dimenziju takmičenja sa samim sobom. Za Žanu Pavićević je bavljenje ovim sportom najviše lično zadovoljstvo…
“Prvenstveno to, i borba sa samim sobom. Želja da ostvarite bolji rezultat nego na nekom prethodnom takmičenju ili čak treningu. A, poseban je osjećaj kada dostignete cilj koji je nekada izgledao nedostižan”.
Triatlon nije, međutim, samo sport, već je i stil života. To će reći i najveći šampioni…
“Profesionalnim takmičarima to je i život i životni stil. Međutim, za triatlonce, kojima je ovo hobi, to je baš životni stil. Redovni treninzi vas nauče disciplini, nauče vas dobroj organizaciji, da iskoristite maksimalno 24 sata koja imate na raspolaganju svakog dana. Takođe, kroz treninge i trke shvatite da su granice samo u vašoj glavi i da to važi ne samo za sport, već i ostale aspekte života, tako da dosta korisnih lekcija može da se nauči kroz bavljenje triatlonom, iako u očima onih koji ne treniraju to izgleda kao ‘bespotrebno mučenje’. Da bi se to mišljenje promijenilo, pozivam sve da se priključe i da dožive sve ovo o čemu pričam(o)”, ističe Žana Pavićević.
Planovi su – da nastavi da trenira i da se takmiči, i u našoj zemlji i u inostranstvu.
“Hrvatska je najčešća destinacija za trke van granica Crne Gore, budući da imamo jako lijepu saradnju sa tamošnjim klubovima. Što se planova tiče, vjerovatno će fokus biti na kraćim distancama, zbog vremena koje je potrebno izdvojiti za kvalitetne pripreme za ‘Ironman’”.
Žana Pavićević ima 29 godina, specijalizant je treće godine radiologije na Institutu za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore, a prethodno je, nepune tri godine, radila u službi Hitne medicinske pomoći.
