Za većinu profesionalnih atletičarki i atletičara na dužim stazama kompletitanje maratona i staze od 42.195 metara je samo po sebi izazov. Za rekreativce – san.
Ali, istrčati jedan, pa uraditi istu stvar ponovo dan kasnije, i ponovo sljedećeg dana… i tako tri i po mjeseca svakog dana – to je veći nivo izazova.
To je i predanost, ali i neka vrsta “ludila”. Te dvije riječi opisuju Džeki Hant.
“Mislilao sam da su trkači ludi, ali sam postepeno postala zavisnik“, kaže ona za CNN.
Džeki Hant je uspjela da istrči 104 maratona za 104 dana, i to sa protezom.
Prije nego što joj je amputirana noga, nije se bavila trčanjem, ali nakon što je zbog bolesti (kancera) ostala bez jedne noge, tražila je osjećaj slobode u nečemu u čemu nije mogla da uživa dok je bila zdrava.
Istovremeno, nakon suočavanja sa neizlječivom bolešću i gubitka jedne noge, željela je da svaki minut svog života živi slobodno, bezbrižno i drugačije.
Uz izazov koji će je svakog jutra natjerati da ustane iz kreveta, iako joj se ne ustaje…
U početku je imala mnogo nedoumica i nije znala da li će moći da se izbori, ali nakon što joj je trčanje postalo omiljena navika, postavila je cilj da istrči što više maratona.
Počelo je kilometrima na traci za trčanje, a zatim je izašla na ulice.
Prvi cilj: 100 maratona za 100 dana. 46-godišnja Džeki Hant je počela, a kako su nedjelje prolazile, iznenadila je samu sebe:
“Nisam znala kako će moje tijelo reagovati, a to mi je pokazalo koliko možemo da budemo jaki. Svaki dan sam samo nastavila i bila sve jača i jača… moje tijelo je prosto nevjerovatno”.
Ispostavilo se da je izazov bio „90 odsto mentalni naspram 10 odsto fizički.“
Pronalaženje motiva da svaki dan izađe na vrata i pretrči maratonsku distancu često je bila najveća bitka:
“Nikad nisam znala šta će mi dan donijeti. Bilo je nekako spontano. Nekih dana jednostavno moraš da uspiješ, staviš jednu nogu ispred druge i kreneš. Drugih dana se osjećaš odlično i to je kao da letiš”.
Trčanje ulicama Bostona bilo je jedno od vrhunskih izazova, ali bilo je i mnogo teških trenutaka- posebno na raskrsnici od 50 maratona, kada joj je pala na pamet misao da odustane.
„Bio je to čudan trenutak jer sam se fizički osjećala dobro. Tijelo me – očigledno, boljelo, zbog napora – ali to nije bilo važno. Samo je moj um bio ‘gotov’. Morala sam da se borim protiv tih osjećanja… U tim trenucima sam ponavljala: ”Ne, još možeš. Možeš da nastaviš. Treba samo da izbrijim do 100′. I uspjelo je”.
Nakon što je završila 104. maraton, Hant je počela proces prijave kako bi njen podvig zvanično bio priznat kao Ginisov svjetski rekord.
Trenutnim rekordom od 95 maratona u nizu postavila je Amerikanka Alisa Klar 2020.
