Trening je balansirani akt. Treniraš, treniraš, treniraš, a zatim se oporavljaš dovoljno da dozvoliš svom tijelu da odmori mišiće i dopuni zalihe energije.
I tako ukrug…
Sportisti/sportistkinje vole da treniraju. Drugi dio – oporavak – može da bude teži, jer je oporavak više od dana odmora.
Oporavak je pravilno “punjenje gorivom”. Oporavak je i upravljanje stresom.
Bez održavanja ravnoteže između treninga i oporavka nema ni rezultata, dobrih sportskih performansi.
Šta je pretreniranost?
Najjednostavnija definicija pretreniranosti je kada je vrijeme potrebno za oporavak duže od uobičajenog.
Ne postoji, međutim, precizan test koji pokazuje da li je vrijeme potrebno za oporavak prekoračeno. Pretreniranost se pokazuje nizom simptoma, koje naučnici nazivaju „produžena neprilagođena adaptacija“.
Ukratko, brojni vaši biološki, neurohemijski i hormonalni sistemi regulacije ne funkcionišu kako bi trebalo.
Znaci i simptomi pretreniranosti uključuju pad u formi, povećan rizik od povreda i bolesti, poremećene seksualne hormone, poremećen san, veći broj otkucaja srca u mirovanju, gubitak apetita i loše raspoloženje.
Generalno se smatra da imate sindrom pretreniranosti ako pad vašeg učinka na sportskom polju traje duže od dva mjeseca.
Sindrom pretreniranosti (OTS) se razlikuje od akutnog umora ili preopterećenja. U tom slučaju, primijetite da ste umorni i možda primijetite mali pad u performansama, ili se, recimo, potpuno ispraznite na nekom velikom i važnom takmičenju, ali se onda ponovo vratite jači nakon pravilnog odmora i oporavka. Ako ste pretrenirani, nećete se vratiti tek tako.
Sindrom pretreniranosti je najčešći u sportovima izdržljivosti (trčanje, biciklizam, plivanje, borilački sportovi, dizanje tegova…), u kojima su treninzi naporni i visoko intenzivni, a sportisti često treniraju punim kapacitetom uprkos umoru.
Iako se termin „pretreniranost“ generalno koristi prilično široko, istinski sindrom pretreniranosti je prilično rijedak i dubok, kaže dr Aleks Kouts.
Preopterećenje koje dovodi do pada performansi, kada su potrebne sedmice i mjeseci da se oporavite, nije, naravno, dobro, ali i nije tako strašno koliko je pravi sindrom pretreniranosti.
“Sindrom pretreniranosti je veoma rijedak i kada ljudi olako koriste taj termin, to na neki način čini medveđu uslugu onima koji u potpunosti doživljavaju sindrom pretreniranosti“, kaže dr Kouts.
U teškim slučajevima, sindrom pretreniranosti može da sportistu odvuče iz sporta godinama, može da mu završi i karijeru, a ponekad čak i život, prema istraživanju, koje su sproveli Džefri Kreher i Dženifer Švarc.
U sportskoj nauci postoji i dugogodišnja debata o tome da li pretreniranost zaista postoji ili ne, zato što neki ljudi (treneri, fukcioneri…) misle da su pad u formi i umor posljedice nedovoljno kvalitetnog oporavka i odmora, a posebno nedovoljnog unosu energije.
Bez upadanja u tu debatu, važno je prepoznati da nedovoljni unos energije zaista liči na pretreniranost. Kada ne jedete dovoljno kao aktivna žena, možete pasti u stanje poznato kao Niska dostupnost energije (LEA), što je prvi korak ka Relativnom energetskom deficitu u sportu (RED-S).
RED-S može dovesti do nepovratnih oštećenja zdravlja i performansi uključujući poremećaj metabolizma, lošu funkciju hormona, gubitak koštane mase, niži imunitet, poremećenu sintezu proteina, umor, depresiju, anksioznost, oštećeno varenje i povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Jedno od obilježja RED-S je menstrualna disfunkcija ili gubitak menstruacije uopšte.
Studija iz 2021. godine zaključuje da su značajne “sličnosti simptoma između preopterećenja treningom, sa ili bez dijagnoze sindroma pretreniranosti (OTS), i relativnog energetskog deficita u sportu (RED-S)”.
